Sklerozacija vena

Skleroterapija (skraćeno sklerozacija) predstavlja jednu od netermalnih netumescentnih metoda u liječenju kronične venske bolesti (proširenih vena). Dakle to je metoda koja se zasniva na kemijskoj ablaciji vene (zatvaranju vene) uporabom odgovarajuće tekućine (kemijske supstance) i bez uporabe lokalne tumescentne anestezije. Svoju primjenu našla je kod tretiranja glavnih površinskih vena nogu kao uzroka proširenih vena (vena safena magna VSM i vena safena parva VSP), glavnih venskih ogranaka i njihovih varikoziteta te perforantnih vena.

Ova metoda, kako je prethodno navedeno, zasniva se na kemijskoj ablaciji vena, pri kojoj se ubrizgavanjem kemijskog sredstva u proširenu venu oštećuje unutarnji sloj stijenke vene (endotelni sloj). Tako oštećene endotelne stanice dovode do daljnjeg lokalnog upalnog odgovora organizma (oko same vene) što u konačnici dovodi do ablacija vene (sljepljivanju, zatvaranju vene). U tu svrhu koristi se tekući sklerozans ili sklerozantna pjena (polidokanol , Aethoxysklerol - kod nas registrirani lijek).

Izbor sklerozansa (tekući ili pjenušavi) ovisi isključivo o veličini ciljane vene, odnosno da li se radi o glavnom površinskom venskom stablu, njezinim glavnim ograncima, varikozitetima ili retikularnim venama i teleangiektazijama ("kapilare"). Tekući sklerozans je našao svoju prednost kod tretiranja vena manjeg promjera („kapilara“- retikularnih vena i teleangiektazija), dok je sklerozantna pjena prvi izbor u tretiranju vena većeg promjera.

To proizlazi iz činjenice da zrak u vidu finih mjehurića u pjenušavom sklerozansu omogućuje bolji kontakt aktivne supstance (sklerozansa) sa unutarnjom stijenkom vene (endotelnim stanicama). Naime tim načinom istiskuje se krv u tretiranoj veni što stvara bolji učinak sklerozacije, a istovremeno omogućuje da se sa manjom količinom sklerozansa ostvari sličan i adekvatan efekt u "velikim" venama (manja količina, ali veći volumen sklerozansa).

Cilj sklerozacije je trenutačno i potpuno zatvaranje proširene vene, koja se vremenom pretvori u vezivni tračak (najpoželjniji scenarij). U određenom broju slučajeva, sklerozans zbog povećanog volumena krvi u veni ne ostvari potpuni i adekvatan kontakt sa stijenkom vene te u tom slučaju dolazi do stvaranja tromba i razvoja jatrogenog tromboflebitisa (upale vene). Tako izazvan jatrogeni površinski tromboflebitis (površinska upala vene) rezultira lokalnim promjenama mekog tkiva u smislu stvaranja indurata (zadebljanja kože i podkožnog tkiva), crvenila, topline i bolnosti kože tretirane regije.

U toj situaciji vremenom najčešće dolazi do djelomične ili potpune rekanalizacije tretirane vene (ponovnog "otvaranja" vene), koja se po smirivanju simptoma tromboflebitisa može ponovno tretirati. Skleroterapijom mogu se izazvati i neke druge sistemske i lokalne komplikacije, međutim ukoliko se sklerozacija učini na adekvatan način, od strane visoko stručne osobe i u pravoj indikaciji, komplikacije su svedene na minimum i iznimno su rijetke.

Zahvat se sastoji od perkutanog (preko kože) uvođenja braunile, kanile ili uvodnice u venu koja se tretira ili direktna aplikacija preko igle (ovisno koja se vena tretira). Nakon toga pod kontrolom ultrazvuka direktno ili preko katetera aplicira se sklerozans odgovarajuće koncentracije u ciljanu venu (tekući ili pjenušavi). U slučaju tretiranja glavnih površinskih vena (vena safena magna VSM i/ili vena safena parva VSP) preferira se davanje pjenušavog sklerozansa preko katetera koji na sebi ima više otvora za aplikaciju (CDFS- Catheter Directed Foam Sclerotherapy). Ova metoda podrazumijeva uvođenje katetera za aplikaciju kroz kanilu ili uvodnicu i njegovo pozicioniranje, nakon čega pod kontrolom ultrazvuka slijedi aplikacija sklerozansa.

Tijekom tretiranja proširenih vena (ogranaka glavnih vena) ili perforantnih vena, pjenušavi sklerozans se pod kontrolom ultrazvuka najčešće aplicira direktno preko igle (UGFS- Ultrasound Guided Foam Sclerotherapy). Tijekom tretiranja proširenih kapilara na koži nogu (teleangiektazija i retikularnih vena) sklerozans se aplicira kroz kožu (perkutano) direktno preko male tanke igle „pod kontrolom oka“ (sklerozacija). Važno je istaknuti da tijekom skleroterapije bol nije ništa jača od boli tijekom davanja bilo kakve „injekcije“.

Nakon zahvata sklerozacije preporuča se nošenje kompresivnih čarapa 1. ili 2.stupnja kompresije (ovisno o veličini tretirane vene). Trenutačno još uvijek ne postoji znanstveno utemeljena činjenica o duljini nošenja kompresivnih čarapa nakon postupka sklerozacije, ali u većini slučajeva (sukladno iskustvu u kliničkoj praksi) preporučeno je nošenje kompresivnih čarapa u trajanju od jednog do tri tjedna (naglašavam individualni pristup).

U konačnici treba naglasiti da je u današnjici skleroterapija našla svoju veliku primjenu kao dodatna metoda u liječenju proširenih vena, najčešće nakon termalne ablacije glavnih površinskih vena kao uzroka bolesti te kao primarna i/ili dodatna metoda u liječenju proširenih kapilara.