Liječenje bolesti vena
Kao preduvjet pravilnom pristupu u liječenju proširenih vena, neophodan je pravilan odabir metode liječenja. Drugim riječima, nisu sve metode liječenja za svakog pacijenta. Svaki pacijent, odnosno kronična venska bolest (proširene vene) ima svoje specifičnost u pogledu patofiziološkog mehanizma nastanka (uzroka bolesti), anatomske distribucije (lokalizacije bolesti) i kliničke manifestacije (stadija bolesti), što sve zajedno upravo ukazuje na potrebu individualiziranog pristupa u liječenju.
Na temelju dobro uzete anamneze, kliničke slike i vaskularnog statusa pacijenta te nalaza dijagnostičkih pretraga (najčešće dostatan UZV doppler) određuje se pristup u liječenju kronične venske bolesti, koji se ugrubo može podijeliti na konzervativno i invazivno liječenje. Isto tako važno je istaknuti da se kod istog pacijenta u liječenju proširenih vena vrlo često istovremeno koriste različite metode liječenja.
Konzervativno liječenje
Ova metoda liječenja se koristi kao jedina metoda liječenja u pacijenata koji zbog svojih komorbiditeta (drugih bolesti), godina starosti i/ili želje pacijenata nisu kandidati za invazivno liječenje ili se koristi kao dodatna metoda liječenja kod pacijenata koji su kandidati za invazivni zahvat na venama. U ovom drugom slučaju konzervativno liječenje koristi se preoperativno dok pacijent čeka zahvat i kraći ili duži period nakon operacijskog zahvata.
Konzervativno liječenje podrazumijeva kompresivnu terapiju (nošenje različitih vrsta kompresivnih čarapa), tjelovježbu, promjenu životnog stila i vrste prehrane, redukcija prekomjerne tjelesne težine, lokalno tretiranje ulkusnih rana kod uznapredovalih stadija kronične venske bolesti, topičke pripravke koji olakšavaju tegobe (venoaktivne tvari u obliku krema i gelova) te u konačnici uporabu odgovarajućih lijekova (venoaktivni lijekovi). Od svega navedenog kompresivna terapija i dalje predstavlja „zlatni standard“ odnosno temelj konzervativnog pristupa u liječenju proširenih vena, koja značajno reducira simptome (tegobe) i prevenira potencijalne komplikacije proširenih vena.
Ono što predstavlja lošu stranu kompresivne terapije je činjenica da većina pacijenata vrlo teško podnose nošenje kompresivnih čarapa, osobito tijekom ljetnog razdoblja visokih temperatura, činjenica da je kompresivne čarape teško samostalno navući na nogu osobito starijim osobama i činjenica da neki pacijenti imaju alergijsku reakciju na neki od elemenata u sastavu materijala kompresivne čarape.
Osim toga postoje i neke kontraindikacije kada pacijenti ne smiju nositi kompresivne čarape, poput nekih bolesti kao što su uznapredovala aterosklerotska bolest arterija nogu, teži oblik zatajenja srca, uznapredovali oblik šećerne bolesti sa razvojem periferne neuropatije (gubitka osjeta na stopalima) i mikroangiopatije (aterosklerotske promjene na malim krvnim žilama prstiju stopala) te prethodno navedena alergijska reakcija na neki od materijala u sastavu kompresivne čarape. Isto tako uporaba venoaktivnih lijekova našla je veliku primjenu u smanjivanju simptoma (tegoba) i otoka nogu kod kronične venske bolesti.
Od brojnih pripravaka najveću primjenu imaju biljni pripravci sa izoliranim venoaktivnim supstancama poput ekstrakta divljeg kestena, ekstrakta lista crvene vinove loze te pročišćene mikronizirane flavonoidne frakcije(diosmin, hesperidin) kore naranče koja se uzgaja u Španjolskoj, Sjevernoj Africi i Kini.
Na kraju važno je još jednom istaknuti da konzervativno liječenje kao samostalna metoda ili u kombinaciji sa invazivnim liječenjem (kirurškim zahvatom) predstavlja metodu koja sprečava progresiju (napredovanje) kronične venske bolesti i na taj način osim što smanjuje tegobe, doprinosi značajnom smanjenu pojave komplikacija ove bolesti.
Klasična operaciji vena podrazumijeva nekoliko metoda, od kojih su neke uz brojne modifikacije ostale i danas u uporabi. Klasičan kirurški pristup u liječenju kronične venske bolesti danas se koristi iznimno rijetko kao samostalna metoda i kao takva, u svom izvornom obliku, polako ali sigurno odlazi u „zaborav“. Razlog tome su brojne komplikacije i vrlo dugi oporavak pacijenata nakon klasičnog operacijskog liječenja. Klasične kirurške tehnike koje se i danas koriste, osobito kao dodatne metode u liječenju kronične venske bolestu uz moderne endovaskularne metode su miniflebektomija / mikroflebektomija i podvezivanje perforatora (ligatura perforantnih vena). Ove tehnike koje se danas koriste (po najnovijim svjetskim i europskim smjernicama) prošle su brojne modifikacije i usavršavanja.
Miniflebektomija
Mikroflebektomija je metoda odstranjivanja varikoznih vena (proširenih vena), koje su smještene pod kožom, dakle vidljive okom. Tehnika se sastoji u tome da se kroz male rezove na koži duljine oko 2mm odstranjuju proširene vene pomoću posebno konstruiranih „mikro kukica“ (najčešće korištene-Varady).
Po učinjenom zahvatu mali rezovi na koži rekonstruiraju se šivanjem vrlo tankim kirurškim koncem ili posebnim ljepljivim trakicama za kirurške rane (Steristrip). Ova metoda osim što daje dobre rezultate osobito u situacijama kada se ne može učiniti skleroterapija proširenih vena, ostvaruje izvrsne estetske učinke, uz iznimno rjetke i minimalne komplikacije.
Podvezivanje perforatora
Podvezivanje perforatora (ligatura perforantnih vena) je metoda koja podrazumijeva prekidanje spoja (komunikacije) između površinskih i dubokih vena, isključivanjem iz cirkulacije kratkih perforantnih vena, koje loše funkcioniraju. Tehnika se sastoji u tome da se kroz mali rez na koži dužine oko 2mm pomoću „mikro kukica“ (Varady) i pod kontrolom ultrazvuka pronađu i djelomično izvuku perforantne vene na površinu kože, nakon čega se iste podvežu kirurškim koncem i prerežu te na taj način isključe iz cirkulacije.
Po učinjenom zahvatu mali rezovi na koži rekonstruiraju se šivanjem sa vrlo tankim kirurškim koncem ili posebnim ljepljivim trakicama za kirurške rane (Steristrip). Ova metoda se koristi onda kada se iz nekog razloga ne mogu izvesti napredne metode poput TRLOP (najčešće zbog određenih anatomskih karakteristika perforantnih vena). Uporabom ultrazvuka, uz stručnost i veliko iskustvo operatera, komplikacije ove metode su svedene na minimum.
Crossectomia
Crossectomia je metoda koja je danas opravdana jedino u situaciji kada se modernim metodama (najčešće zbog anatomskih karakteristika) ne može riješiti uzrok recidivnih varikoznih vena, nakon neuspjelog i/ili nedovoljno stručno izvedenog prvog operacijskog zahvata glavnih površinskih vena nogu. Ova metoda se sastoji u tome da se kroz poprečni rez na koži dužine oko cca 3-4cm u preponskoj regiji (u bikini zoni) i/ili stražnjoj koljenskoj jami pristupi na spoj glavnih površinskih vena u duboke vene nogu (safenofemoralno SF i/ili safenopoplitealno SP ušće) te se ti spojevi podvežu kirurškim koncem i dekonetkiraju površinske i duboke vene.
Osim toga potrebno je podvezati i dekonektirati sve druge spojeve manjih venskih ogranaka u istom području kako bi se spriječilo ponovno javljanje uzroka bolesti (recidiv proširenih vena nogu). Po učinjenom zahvatu operacijska rana se rekonstruira šivanjem po slojevima. Ukoliko se ova metoda učini dovoljno stručno i kvalitetno, komplikacije su minimalne ili nikakve, a estetski učinak vrlo zadovoljavajući.