Kako nastaju proširene vene na nogama?
Kronična venska bolest (proširene vene) se najčešće javlja kao primarna bolest i to u oko 70% slučajeva, dok kod manjeg broja pacijenata nastaje kao sekundarna bolest, tj posljedica nekog drugog patološkog stanja (druge bolesti) i to najčešće duboke venske tromboze (DVT), ozljede ili jatrogenog uzroka (komplikacije nekog drugog medicinskog zahvata na krvnim žilama).
Preduvjet normalnom funkcioniranju vena su funkcionalni „zdravi“ venski zalisci, koji u normalnim okolnostima „zdravih“ vena sprečavaju vraćanje krvi u donji dio noge i na taj način pomažu mišićnoj pumpi vraćanje krvi prema srcu. Naime, obzirom da vene za razliku od arterija imaju značajno manji („tanji“) mišićni sloj u svojoj stijenci, vraćanje krvi prema srcu je omogućeno zahvaljujući radu okolnih mišića nogu tijekom kretanja (tzv. mišićna pumpa noge).
Mehanizam nastanka ove bolesti je zapravo vrlo složen i obuhvaća cijeli niz strukturalnih i biokemijskih promjena u stijenci vene i okolnom tkivu te promjenama u venskom tlaku. Strukturalne i biokemijske promjene dovode do slabljenja stijenke vena, koje su onda podložne širenju, što u konačnici dovodi do lošeg funkcioniranja venskih zalistaka. U tim okolnostima mišićna pumpa noge ne može ostvariti adekvatno vraćanje krvi prema srcu, dolazi do djelomične staze krvi u venama (krv „stagnira“ u manjem ili većem segmentu vene), čime se dodatno povisuje tlak u venama, što dovodi do daljnjeg širenja vene.
Takvim „začaranim„ krugom događaja dolazi do pojave proširenih vena. Osim toga kao jednako bitan čimbenik strukturalnih i biokemijskih promjena u nastanku ove bolesti navodi se lokalizirani kronični upalni odgovor organizma (kronična upala), koja dovodi do primarnog oštećenja venskih zalistaka i njihovom dodatnom lošem funkcioniranju. Upravo ovaj čimbenik je taj za kojeg se smatra da je iznimno bitan u nastanku proširenih vena, koji se genetski nasljeđuje. Isto tako bitno je napomenuti, kada se govori o kroničnoj upali i njezinom utjecaju u nastanku proširenih vena pri tome se ne misli na infekciju mikrobiološkim uzročnicima (virusi, bakterije, itd.), već na nasljeđeni obrazac upalnog odgovora ljudskog organizma.
Da bi smo mogli razumijeti hemodinamiku nastanka proširenih vena na nogama bitno je razlikovati promjene u venskom tlaku, koje se događaju na dvije razine, na makrocirkulaciji i mikrocirkulaciji. Loše funkcioniranje vena na razini makrocirkulacije podrazumjeva stanje u kojem dolazi do povećanja venskog tlaka i nemogućnosti adekvatnog vraćanja krvi prema srcu, što je najčešće uzrokovano venskom insuficijencijom (lošim funkcioniranjem venskih zalistaka) i/ili venskom opstrukcijom u glavnim površinskim venama, dubokim venama i perforantnim venama nogu (kratkim venama koje direktno povezuju površinske i duboke vene prolazeći kroz mišiće).
Prethodno navedeno uz promijenjenu i neadekvatnu mišićnu pumpu noge dovodi do povećanja venskog tlaka (venske hipertenzije) osobito kad pacijent sjedi, stoji ili se kreće. Loše funkcioniranje zalistaka može biti uzrokovano prethodno navedenim primarnim slabljenjem stijenke vene ili samog venskog zaliska ili sekundarno kao posljedica upale vene (površinskog tromboflebitisa), ozljede vene, visokog venskog tlaka („začarani krug“) ili utjecaja hormonalnog statusa pacijenta. To se najčešće događa na „tipičnim“ mjestima, odnosno „glavnim“ zaliscima površinskih vena nogu- safenofemoralno ušće (SF zalistak, terminalni i preterminalni) i safenopoplitealno ušće (SP zalistak) te na zaliscima perforantnih vena nogu i na taj način povišeni tlak iz dubokih vena prenosi se u površinski venski sustav noge.
Promjene koje se događaju na razini makrocirkulacije prenose visoki venski tlak na razinu mikrocirkulacije, što dovodi do pojave venske mikroangiopatije. Oštećena funkcija zalistaka na razini mikrocirkulacije može biti posljedica promjena na makrocirkulaciji, ali isto tako promjene se mogu događati neovisno, što podržava činjenicu da venski zalisci u glavnim površinskim venama mogu biti očuvani uz istovremenu pojavu uznapredovalih venskih kožnih promjena (činjenica koja je iznimno bitna pri dijagnostici i liječenju kronične venske bolesti).
Promjene koje podrazumijevaju vensku mikroangiopatiju obuhvaćaju proširenje venskog kapilarnog bazena, strukturalne promjene stijenke kapilara, oštećenje endotelnih stanica (stanice koje iznutra oblažu stijenku vene), povećanje propusnosti kapilara, pojave izvanstaničnog edema (nakupljanja tekućine) i time pojačanog upalnog odgovora organizma. Sve to može prouzrokovati dodatno oštećenje limfnog sustava (limfne drenaže) noge i oštećenja perifernog živčanog sustava, što nadalje pogoduje razvoju dodatne venske mikroangiopatije i razvoja promjena na koži.
Dakle ukratko, proširene vene na nogama nastaju kao posljedica oslabljene stijenke vena, lošeg funkcioniranja venskih zalistaka, pojave visokog venskog tlaka, neadekvatne mišićne pumpe nogu, oštećenja endotelnih stanica stijenke vena te pojave kroničnog upalnog odgovora organizma.